الشرح

Ovaj razgovor koji se desio između Ebu Sufjana Sahr b. Harba, radijallahu 'anhu, i Herakla je veoma poznat. U to doba Ebu Sufjan bio je još uvijek mnogobožac, jer je prihvatio islam kasnije, u periodu između sporazuma na Hudejbi i oslobađanje Mekke. Došao je Ebu Sufjan, a sa njim i skupina Kurejšija kod Herakla, u Šam. Herakle je bio kršćanski vladar u tom periodu. Izučavao je Tevrat, Indžil i imao je uvid u ranije knjige. Bio je oštrouman kralj. Kada je čuo da su Ebu Sufjan i njegovi drugovi stigli iz Hidžaza, pozvao ih je i pitao o stanju Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, njegovom porijeklu, ashabima, njihovom poštivanju njega, njegovoj pouzdanosti, sallallahu alejhi ve sellem. Kad god je spomenuo nešto, oni su mu o tome kazali, pa je on znao da se radi o vjerovjesniku o kojem su govorile prijašnje knjige. Međutim, on je bio privržen vlasti, i nije prihvatio islam, a u tome je velika mudrost koju je Allah Uzvišeni želio da ostvari. Jedno od pitanja koje je postavljeno Ebu Sufjanu bilo je i o onome što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje da se obožava, pa mu je kazao da naređuje obožavanje samo Allaha, da Mu se drug ne pripisuje, da se pored Allaha ne obožava ni melek ni poslanik, ni drvo ni kamen, ni Sunce ni Mjesec i sl. Ibadet pripada samo Allahu i tome su pozivali svi poslanici, tako da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, samo pozivao onome čemu su pozivali i ostali vjerovjesnici prije, a to je obožavanje samo Allaha, koji nema sudruga. Rekao je i: "ostavite ono što vam govore očevi vaši." Naredio im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da ostave svaki vid ibadeta i obožavanja kumira, a nije im naredio da ostave lijepe vrline koje su bile zastupljene kod njihovih predaka. "Naređuje nam namaz." Namaz je veza između roba i svoga Gospodara i nakon kelimei šehadeta, najvažniji je islamski temelj. Namaz pravi razliku između vjernika i nevjernika jer on je granica između nas i kafira, kao što kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Granica između nas i njih je namaz, pa ko ga ostavi, učinio je nevjerstvo." "Naređuje nam iskrenost." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređivao je svome ummetu iskrenost i ove riječi slične su ajetu: "O vjernici, Allaha se bojte i sa iskrenima budite." (Et-Tevba, 119). Iskrenost je lijepa osobina i dijeli se na dvije vrste: Iskrenost prema Allahu i iskrenost prema Allahovim robovima, a obje vrste su vid lijepog ponašanja. "Naređuje nam čednost." Postoje dvije vrste čednosti: čednost vezana za strasti i čednost vezana za stomak. Prva vrsta podrazumijeva da se čovjek udalji od svega što je Allah zabranio, a vezano je za blud i sve što njemu vodi. Druga vrsta je vezana za stomak, tj. da se sustegnemo od onoga što ljudi posjeduju i da od njih ne tražimo i ne prosimo, jer to predstavlja vid poniženja. Ruka onoga ko traži je donja, a onoga ko daje je gornja i zato nije dozvoljeno ni od koga ništa tražiti osim ono što se mora. "Peta stvar jeste pažnja prema rodbini", tj. da čovjek održava veze sa onima s kojima je Allah naredio da se one održavaju, tj. svojom daljnjom i bližom rodbinom. Najbliži su roditelji i održavanje veze sa njima je ujedno i dobročinstvo i održavanje veze. Rodbina ima pravo na pažnju shodno jačini rodbinske veze. Pažnja prema bratu pritvrđenija je nego prema amidži, prema amidži je pritvrđenija nego prema očevom amidži. Ta veza se održava svime onime što se računa pažnjom u nekom podneblju.