الشرح

Neki se čovjek posavjetovao s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u vezi sa svojom suprugom, te je rekao da ona ne brani nijednom muškarcu da je dodirne. Premda su se islamski učenjaci uveliko razišli u vezi sa značenjem riječi tog čovjeka: “Moja supruga ne odbija ruku onoga koji od nje traži”, najbliže značenje jest da ona nije izbjegavala muškarce i da nije branila da je rukom dodirne onaj koji bi se dodirom želio njome naslađivati, ili da da se ona nije čuvala muškarca, nego da je s njima pričala i otkrivala se, kako bi je oni mogli dodirivati ili s njom se pozdravljati. Ovo ne znači da je ona činila blud, jer da je bilo tako, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi odobrio brak s bludnicom. Prije svega, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao mu je savjet da se od nje rastavi, brineći se sa njega i njegovo stanje u tom slučaju. Čovjek mu je kazao da mnogo voli tu ženu i da se boji da će mu mnogo nedostajati. Tad je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio da je bolje da zadrži tu ženu kako se ne bi desila još veća šteta ako je rastavi, tako da je uklanjenje veće štete od dvije postojeće, obavezno, a vjerovatno je to uradio i zbog postojanja nade da će se ona popraviti nakon toga, a Allah najbolje zna.