الشرح

Abdullah b. Mesud radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Neće ući u džennet onaj u čijem srcu bude i trun oholosti.“ Ovaj hadis, koji sadrži golemu prijetnju, potrebno je protumačiti shodno šerijatskim argumentima. Onaj ko u srcu ima oholosti, ta oholost može biti spram istine i može se odnositi na njeno preziranje, i takav je sigurno nevjernik koji će vječno ostati u Vatri i nikada neće ući u džennet, jer Uzvišeni kaže: “...zato što ne vole ono što Allah objavljuje, i On će djela njihova poništiti” (Muhammed, 9). Ako je oholost vezana za uzdizanje nad ljudima, a ne za ostavljanje ibadeta, onda takav neće ući u džennet prije nego što bude izložen kazni. Morat će biti kažnjen shodno količini njegove oholosti i uzdizanja nad ljudima. Nakon toga, kada se očisti, ući će u džennet. Kada je Poslanik izrekao ovaj hadis, neki čovjek je rekao: “Zaista čovjek voli da mu odjeća i obuća budu lijepi! Da li je i to oholost?” Tada Poslanik reče: “Zaista je Allah lijep i voli ljepotu”, tj. lijep u svome Biću, postupcima, svojstvima. Sve što dolazi od Allaha lijepo je. Allah voli ljepotu, tj. voli kada se čovjek lijepo obuče, kada lijepo izgleda i voli ljepotu u svim njegovim poslovima. Ljepota privlači ljudska srca, za razliku od neizgledne kose, odjeće i tako dalje.