الشرح

Kada je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, došao u Medinu kao muhadžir, zatekao je grupacije židova koje su se nalazile oko Medine. On je sklopio sa njima mirovne sporazume, da ga ne napadaju, i da ne pomažu njegove neprijatelje, a zauzvrat ostavlja ih u njihovoj vjeri. Ashab po imenu 'Amr b. Umejje ed-Damri, radijallahu 'anhu, ubio dvojicu članova plemena Benu Amir misleći da se radi o neprijateljima muslimana. Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, prihvatio je da plati krvarinu za dvojicu ubijenih, uputi se u selo Benu Nedira htijući da ga pomognu u krvarini. Dok je on, sallallahu 'alejhi ve sellem, sjedio na jednoj pijaci u očekivanju njihove pomoći, oni su prekršili dogovor želeći da ga ubiju. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je bio upozoren Objavom o njihovom izdajstvu pa se udaljio iz sela ostavljajući ih u uvjerenju, kao i prisutne ashabe, da ide izvršiti fiziološku nuždu. Krenuo je put Medine. Pošto je kasnio u povratku oni izađoše za njegovim tragovima da ga potraže, a on ih obavijesti o izdajstvu židova. Muslimani su ih držali u opsadi šest dana dok nije postignut dogovor da se isele u Šam, Hiru i Hajber. Njihov imetak je postao lahki plijen, dobijen bez teškoće i bez pokretanja konjice tako da je njihov imetak pripao Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellam. Od tog imetka Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je odvajao godišnje izdržavanje za svoju porodicu, a ostatak trošio za opće i najpreče potrebe muslimana toga vremena u vidu vojne opreme, konja i oružja. A svako vrijeme ima svoje izdatke za javne koristi.