الشرح

U ovom hadisu spominje se da je Aiša, radijallahu 'anha, kazala da je Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, govor bio precizan i tačan, odnosno da on nije miješao slova i riječi. Sam njegov iskaz bio bi jasan, bez bilo kakvog zapetljavanja i oduživanja, tako da bi ga onaj ko je htio da broji riječi, mogao izbrojiti, jer je njegov, sallallahu alejhi ve sellem, govor bio jasan. Razlog tome jeste što je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, podaren jezgrovit i sadržajan govor, tj. u malo riječi rekao bi mnoga značenja. Zbog toga, svaki čovjek bi se trebao truditi da njegov govor bude jasan i da ne miješa svoj govor kako ne bi prouzrokovao da nešto promakne slušaocu, jer cilj govora jeste da ga shvati onaj kome se obraćamo. Sve što je govor lakše shvatiti, sve je ljepši i bolji. Zatim, onaj ko govori na ovaj način gdje se ljudima obraća preciznim govorom i po potrebi ponavlja i do tri puta kako bi se bolje shvatilo, treba da bude svjestan da time slijedi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi imao nagradu i sevap za to što je učinio da njegov brat shvati određeni govor. Isti je slučaj i sa ostalim sunetima, tj. i prilikom izršavanja njih, čovjek treba imati namjeru slijeđenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi imao sevap od tog djela.