الشرح

Abdullah b. Amr kazuje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio da su najdrskiji ljudi prema Allahu, u pogledu ubijanja, trojica: onaj ko nedužnu osobu ubije u Haremu, svetom i sigurnom pojasu Mekke. Ubiti nedužnog čovjeka jedan je od najvećih grijeha, nakon širka, a ubiti ga u Haremu još je veći grijeh. Evo o tome Božijih riječi: "i onome ko u njemu bilo kakvo nasilje učini dat ćemo da patnju nesnosnu iskusi” (el-Hadždž, 25). Tu je i pouzdani hadis: “Vaši su životi, vaša čast i imeci sveti kao što je svet ovaj mjesec u ovom gradu”; onaj ko ubije nekog ko nikog njegovog nije ubio. O tome Allah kaže: “...i svaki će grešnik samo svoje breme nositi...” (el-En’am, 164). Ovdje se misli na to da se ubije neko drugimo mimo ubica, ili da se s njim ubije još neko. Pretjerano ubijanje u ova tri slučaja bilo je običa prije islama, pa je to Allah zabranio; onaj ko ubije zbog džahilijetskog neprijateljstva, koje je Allah poništio. Ovdje ulema izuzima slučaj kada čovjek ubije nekog braneći se, ako se ne može odbraniti osim ubistvom. Ubijanje onoga ko čini prijestupe u haremu, dozvoljeno, kao i namjernog ubicu, iz razloga da se u Haremu spriječe zločini.