الشرح

Ebu Talha, Zejd b. Sehl veli da su oni sjedili u avliji i razgovarali, pa je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stao iznad njihovih glava i pitao nešto, te im zabranio da sjede po putevima. Rekli su: “Mi tu sjedimo samo kako bismo razgovarali.”, tj. ovdje smo zbog nečega što nije sporno u šerijatu, ovdje sjedimo zbog nečeg dozvoljenog. Poslanik reče: “Ako već trebate sjediti, onda dajte putu kojim se prolazi njegovo pravo.”, a u drugoj predaji stoji: “Ako već morate sjediti, onda dajte putu pravo koje mu pripada.” Tada im je kazao o kojim se pravima radi: obaranje pogleda, odgovaranje selama, i lijep govor. U drugoj predaji stoji: obaranje pogleda, uklananje onoga što smeta prolaznicima, odgovaranje na selam, naređivanje dobra i odvraćanje od zla, tj. ako već sjedite onda vam je obaveza da ispunite ovo što je naređeno. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je pojasnio razlog zabranjivanja sjedenja na putu, čovjek se tada izlaže raznim iskušenjima poput gledanja u žene i na taj način može da ugrozi neka od Allahovih i ljudskih prava, za razliku od toga kada bi ostao kod kuće gdje se tome ne bi izlagao. U ovom slučaju naređeno je savjetovati dobro i odvraćati od zla, jer ako se to ostavi, onda se izlaže grijesima prema Allahu. Također, u tom slučaju on je izložen prolaznicima kojih može biti mnogo, pa im svima ne mogne odgovoriti na selam, što je grijeh. Čovjeku je naređeno da se ne izlaže iskušenjima (fitnama) i da se ne opterećuje onim što ne može izvršiti. (Ikmalul-mu’lim šerh Muslim, 7/44., Šerhu rijadis-salihin, 6/361.)