الشرح

“Vjetar je dio Allahove milosti prema robovima, on donosi i milosrđe i patnju...”, tj. Allah šalje vjetrove kao milost Svojim robovima, pa ljudi od toga imaju korist, kao što stoji u ajetu: “Mi šaljemo vjetrove da oplođuju”, i u ajetu: “Allah je Taj Koji vjetrove šalje, pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada”, i u ajetu: “On je Taj koji šalje vjetrove kao radosnu vijest milosti Svoje; a kad oni pokrenu teške oblake, Mi ih prema mrtvom predjelu potjeramo, pa na njega kišu spustimo.” “...i donosi patnju...”, kao što se kaže u ajetu: “I Mi poslasmo protiv njih, u danima nesretnim, vjetar leden, da bismo im još na ovome svijetu dali da osjete sramnu patnju”; “Jednog kobnog dana poslali smo na njih leden vjetar koji je neprestano puhao i ljude dizao, kao da su palmina stabla iščupana. I kad ugledaše na obzorju oblak, koji se prema dolinama njihovim kretao, povikaše: ‘Ovaj nam oblak kišu donosi!’ – ‘Ne, to je ono što ste požurivali: vjetar koji vam bolnu patnju nosi’”; “Kada vidite vjetar, ne grdite ga...”, tj. nije dozvoljeno muslimanu da grdi vjetar jer je on Allahovo stvorenje koje ispunjava Njegove naredbe i vjetar bez Njegove volje nema nikakvog utjecaja, niti koristi, niti štetu donosi. Eto, grđenje vjetra je ustvari vrijeđanje Tvorca, Koji ga je dao. “...nego molite Allaha da vam podari dobro u njemu, i od Allaha zatražite utočište od njegovog zla”, tj. nakon što je Poslanik zabranio psovanje vjetra, uputio je umet da prilikom puhanja mole Allaha da im u njemu podari korist, a da ih zaštiti njegove štete i zla. ("El-Kavlul-mufid, 2/379" i "Šerhu rijadis-salihin", 6/470, šejha Ibn Usejmina.)