الشرح

Ibn Omer, radijallahu 'anhu, rekao bi čovjeku kada hoće putovati: "Priđi da te ispratim kao što je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, pratio nas, rekavši: 'Povjeravam tvoju vjeru, tvoje emanete i završetak tvojih djela Uzvišenom Allahu.'" Ovo objašnjenje Ibn Omera je produkt potpune želje ashaba, radijallahu 'anhu, da se drže upute Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Riječi: "Kada bi ispraćao čovjeka", tj. putnika, "uzeo bi ga za ruku i ne bi je ispuštao", ovo je došlo u nekim verzijama predaja, odnosno ne bi puštao ruku toga čovjeka zbog potpune skromnosti i krajnjeg iskazivanja ljubavi i milosti. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bi rekao putniku: "Povjeravam vašu vjeru Uzvišenom Allahu", tj. tražim od Njega i molim Ga da čuva tvoju vjeru, "vaše emanete", tj. da čuva tvoje emanete a to obuhvata sve ono što je povjereno čovjeku od ljudskih i Božijih prava i obaveza. Čovjek u svome putovanju susreće se sa zauzetošću svim onim što mu treba u vidu davanja ili uzimanja i života sa ljudima, pa mu je dovio za čuvanje emaneta i njegovo neiznevjeravanje. Kada čovjek ostavlja porodicu biva siguran od loših posljedica onoga što ga može pogoditi u vjeri ili dunjaluku. Ovo je bila praksa Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada bi htio ispratiti grupu koja kreće u borbu na Božijem putu. On ih je pratio sa ovom kratkom, sadržajnom dovom da ih pomogne u postizanju uspjeha, stabilnosti i pobjede nad neprijateljem, i čuvanju Božijih obaveza u borbi.