الشرح

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je svoje ashabe: "Kome je od vas imetak njegovog nasljednika draži od njegovog imetka?", tj. ko od vas više voli imetak svoga nasljednika od svoga imetka koji posjeduje dok je živ? "Allahov Poslaniče", odgovorili su, "nema nikog među nama a da mu njegov imetak nije draži!", tj. ne postoji čovjek kome nije draži imetak kojim on lično raspolaže od imetka drugog čovjeka, jer imetak koji čovjek posjeduje i kojim raspolaže sredstvo je za ostvarivanje njegovih ciljeva i želja. Poslanik reče: “Doista je njegov imetak onaj koji podijeli”, tj. doista je stvarni njegov imetak samo onaj koji potroši za svoga života na sebe, koristeći ga za hadž, vakuf, gradnju škola, džamija, bolnica, ulažući ga na sebe i svoju porodicu, i samo takav imetak naći će na Sudnjem danu, a imetak koji gomila i škrtari jest imetak njegovog nasljednika od kojeg neće imati ništa. Ovome sličan jest hadis koji bilježi Muslim od Abdullaha b. Šihhira, koji kaže: “Došao sam jedne prilike kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je učio suru et-Tekasur, pa je kazao: 'Čovjek, govori: 'Moj imetak! Moj imetak!', a od imetka mu pripada troje: ono što pojede pa izbaci iz sebe, ono što obuče te podere, kao i ono što u sadaku podijeli - to ostane.'" Značenje ovog hadisa nije da čovjek treba sav imetak potrošiti na Allahovom putu, pa da kasnije on i njegova porodica budu siromašni, nego hadis znači da čovjek, kao što se trudi da ostavi imetak svojim nasljednicima, tako isto treba da se trudi za ahiret, koristeći ono što mu je Allah podario, ulažući ga na svoju porodicu, roditelje, jer briga o njima je obaveza, i grešan je ako ih ne bude izdržavao. Na to ukazuje i hadis koji prenosi Ebu Umame, u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “O čovječe, ako udjeliš višak, to je dobro za tebe, a ako ga ne udjeliš, to je zlo za tebe” (Muslim /1036/). Ebu Hurejra prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio udjeljivanje, pa je neki čovjek kazao da ima zlatnik. Tada mu Poslanik reče: “Potroši ga na sebe.” Čovjek reče: “Imam još jedan zlatnik", a Poslanik reče: “Potroši ga na dijete.” Čovjek opet reče: “Imam još jedan", a Poslanik reče: “Potroši ga na suprugu.” Čovjek reče da ima još jedan, a Poslanik reče: “Potroši ga na slugu.” Kada je čovjek ponovo kazao da ima još jedan, Poslanik je tada rekao: “Potroši ga tamo gdje misliš da je najkorisnije." (Ebu Davud, /1691/, a dobrim ga ocjenjuje Albani u djelu "Sahihu ve daifu Ebi Davud /1691/). Zaključak je da vjernik svoj imetak treba trošiti zarad ahireta, a ne treba ga gomilati jer ga tako neće trošiti na pokornost Allahu, te će biti jedan od gubitnika na Sudnjem danu.