الشرح

Nakon što se bolest Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, toliko pogoršala da nije mogao predvoditi ljude u namazu, uputio je lično naredbu Ebu Bekru da on klanja kao imam. On je bio emotivan i plakao bi kod učenja Kur'ana, tako da se Aiša zbog toga izvinjavala. Međutim, u hadisu ovog poglavlja nije glavni cilj Aiše ukazati na plakanje kod učenja Kur'ana, ali je svakako njen glavni razlog bojazan da ljudi to ne uzmu razlogom svoje netrpeljivosti prema njenom ocu, pa je zbog toga ona to iznijela o njemu, radijallahu 'anhu, za razliku od onoga što je sakrila u dubini svoje duše. U verziji koju je zabilježio Muslim: ,,Kazala je: 'Tako mi Allaha, u svojoj nutrini nisam htjela da ljude obuhvati pesimizam zbog onoga ko se prvi prihvati uloge koju je imao Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem.'" I dalje kazuje: "Odvraćala sam ga dva puta ili tri puta, ali on je kazao: 'Ljude neka predvodi Ebu Bekr, a vi žene ste kao društvo žena iz vremena Jusufa.'" Cilj spominjanja žena iz vremena Jusufa, alejhisselam, je da se ukaže na to da one iskazuju suprotno onome što skrivaju. Ovo obraćanje iako je izrazom množine, njime se hoće jednina, odnosno samo Aiša, radijallahu 'anhu, a isto tako sa izrazom "žene iz vremena Jusufa, alejhisselam", misli se samo na Zulejhu koja je u tom vremenu bila žena vladara Egipta. Ovako je protumačio El-Hafiz. Ono što ih čini sličnima u ovom slučaju jeste da je Zulejha pozvala žene i izrazila im visok nivo ugošćavanja, mada joj je cilj bio iznad toga da one vide ljepotu Jusufa i opravdaju je u njenoj ljubavi prema njemu, dok je Aiša ukazala na razlog njene želje da spriječi imamluk svoga oca ispirkom kako vjernici ne čuju učenje zbog njegovog plača, dok joj je namjera bila iznad toga, a to je da ljude ne obuhvati pesimizam zbog njega, kao što je izjavila u nekim drugim verzijama ove predaje, rekavši: "Nije me navelo na to da mu se vraćam ništa drugo nego što nisam mogla vjerovati da ljudi poslije njega mogu zavoljeti drugu osobu koja je zauzela njegovo mjesto..."