Abdullah b. 'Amr, radijallahu 'anhu, kazuje: „Kada smo bili sa Allahovim Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, na jednom putovanju zaustavili smo se na jednom mjestu radi odmora. Neki od nas zabavili su se (tu) oko popravljanja šatora, neki su se nadmetali u gađanju strijelom, dok su se neki bavili svojim jahaćim životinjama. Zatim nas je telal Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, pozvao da se okupimo oko Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, koji nam reče: 'Svaki vjerovjesnik prije mene imao je zadatak da upućuje svoj narod na ono što je znao da je dobro za njih, i da ih upozorava na ono što je znao da je loše za njih. Ovaj vaš narod (Ummet) najzdraviji će biti u svome početku, dok će pri svome završetku biti pogođen smutnjom i raznim drugim nedaćama, od kojih će svaka naredna biti teža od one prethodne. Desiće se jedna nesreća pa će vjernik kazati: ‘Ovo će me uništiti!’ Međutim ta nesreća bit će otklonjena, ali će se desiti druga pa će kazati: ‘Ova je ta koja će me uništiti!’ Onaj od vas koji želi biti sačuvan od Vatre i uveden u Džennet neka smrt dočeka vjerujući u Allaha i Sudnji dan i neka drugim čini ono što želi da njemu drugi čine. Ko se opredijeli za nekog vođu (imama) i dadne mu prisjegu (na vjernost) neka mu, koliko može, bude pokoran, a ako se javi (u to vrijeme) neki drugi (imam) i počne se sporiti s njim (oko vlasti), udarite na (ubijte) onog drugog.“