الشرح

Sa'd b. Ebu Vekkas, radijallahu anhu, na Oproštajnom se hadž razbolio toliko jako da se pobojao da će umrijeti. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao mu je u posjetu, što je radio kada bi primijetio da nema nekog od ashaba. Sa'd je spomenuo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, neke od razloga, onako kako je on smatrao, koji ga nagone da udijeli mnogo imetka. Rekao je: "Allahov Poslaniče, ja osjećam velike bolove i bojim se da ću umrijeti, a imam mnogo imetka, dok nemam nasljednika koji su slabići za koje bih se bojao siromaštva, osim jedne kćerke. Da li u takvoj situaciji mogu podijeliti dvije trećine imetka kao dobro djelo." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao mu je da ne može. Upitao je da li može podijeliti jednu polovinu, pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao isti odgovor. Upitao ga je za trećinu imetka, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je da nije sporno, ali da je i to mnogo. Podijeliti četvrtinu ili petinu imetka bolje je. Zatim mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio mudrost koja ukazuje zbog čega je bolje podijeliti manje imetka. Ta mudrost ogleda se u dvjema stvarima: 1. ako umre i svoje nasljednike ostavi bogatim i ostavi ih da se koriste njegovim dobrom, bolje je nego da ih ostavi bez imetka pa da oni žive od tuđeg dobročinstva; 2. ako ostane živ i ima imetka, pa ga daje i troši u šerijatski precizirane kategorije, nadajući se Allahovoj nagradi, bit će nagrađen, pa makar taj imetak davao tamo gdje mu je najobaveznije davati, a to je supruga. Zatim se Sa'd b. Vekkas pobojao da ne umre u Meki, iz koje je iselio i ostavio je u ime Allaha, pa da mu to umanji nagradu njegove hidžre. Tada mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao da on neće silom biti zadržan u gradu iz kojeg je iselio, radeći u njemu djela radi Allahovog zadovoljstva, a da mu Allah neće povećati stepen i položaj. Nakon toga ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obradovao da će ozdraviti i da će Allah posredstvom njega dati korist vjernicima, a štetu nevjernicima. Bilo je tako kako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao. Sa'd je ozdravio i bio je glavni vojskovođa u ratu protiv Perzijanaca. Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, molio da Allah ostvari i upotpuni ashabima njihov položaj i da primi od njih, da ih sačuva izlaska iz vjere ili da ih ne vraća u zemlju iz koje su iselili. Allah je to od njega primio, Njemu pripada zahvalnost i Njemu hvala što je putem ashaba ojačao islam. Nakon toga spomenuo je Sa'da b. Havlu, koji je bio muhadžir iz Meke, a koji je, Allahovom voljom, umro u Meki. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, žalio je zbog toga što je Sa'd b. Havla umro u Meki, jer su oni prezirali da umru u mjestu iz kojeg su učinili hidžru.