الشرح

U drugom predanju Ibn Abbas, r.a., veli: "Prokleo je Poslanik onoga ko je žigosao magaraca." Žigosanje je utiskivanje žiga na životinju da bude znak raspoznavanja, što je praksa stočara koji odaberu određeni znak, pa svako pleme ima određeni znak, kao što su npr. dvije linije ili četverokut, krug, mlađak. Ljudi po žigu znaju da je određena životinja vlasništvo određenog plemena ako se životinja izgubi. Ibn Hibban u svome "Sahihu" zabilježio je od Ibn Abbasa, r.a., da je el-Abbas žigosao deve, ili neku životinju na licu, što je vidio Allahov Poslanik, s.a.v.s., pa se rasrdio. Na to je el-Abbas rekao: "Tako mi Allaha, neću ga žigosati osim na najdaljem dijelu od lica", pa ga je žigosao na butinama. Nakon što je saznao za zabranu, zakleo se da neće žigosati magarca osim na najudaljenijem dijelo od njegova lica, a u ranijoj verziji Ibni Hibbana stoji: "Tako mi Allaha, neću ga žigosati osim na zadnjem dijelu tijela", pa ga je žigosao na butinama. Zatim je naredio da se njegov magarac žigoše na butinama. Nevevi, rahimehullah, kaže: "Kad je riječ o žigosanju stoke, ovce se žigošu na ušima, deve i krave na bedrima, jer je to tvrdi dio gdje je bol uslijed žigosanja manja, a tu je i malo dlake pa se žig dobro vidi, što je i osnovni razlog žigosanja. Tako je el-Abbas, r.a., prvi koji je žigosao svaga magarca na stražnjici."