الشرح

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio da se dova uvjetuje nečim, čak i ako se radilo o Allahovoj volji jer je svakome jasno da nikome neće biti oprošteno ako Allah to ne bude htio. Nema potrebe za uvjetovanjem Njegovom voljom, niti to ima smisla, jer se to tiče onoga ko radi nešto protiv svoje volje, a Allah je Uzvišen iznad toga. Na kraju hadisa, Poslanik je ovo i pojasnio kazavši: "I nema nikoga ko bi Allaha mogao prisiliti na nešto." Također, Allahu ništa nije teško da uradi, te i zbog toga nema smisla da se u dovi kaže: "Ako hoćeš!" Povrh toga, vezivanje dove uz Allahovu volju ukazuje da čovjeku nije potreban Njegov oprost. Izrazi poput: "Ako hoćeš da mi podariš to i to, onda mi i daj", odgovaraju situacijama kada se obraćamo onima za kojima nemamo potrebe ili su nesposobni. Međutim, u slučaju kada tražimo od Onoga koji je potpuno moćan i o kojem nužno ovisimo, moramo biti odlučni, čime iskazujemo potpunu predanost Njemu, jer On je doista Neovisan, Savršen i Svemoćan.