الشرح

Ubade ibn Es-Samit, radijallahu anhu, koji je prisustvovao velikoj Bici na Bedru i bio jedan od uglednika svoga naroda koji su istupili da daju prisegu Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u noći Akabe na Mini — dok je Poslanik još bio u Mekki prije Hidžre u Medinu — prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjedio među svojim ashabima i zatražio od njih da mu daju prisegu za određene stvari: 1. da ne pripisuju Allahu sudruga u ibadetu, makar to bilo i u najmanjoj mjeri; 2. da ne kradu; 3. da ne čine razvrat bluda; 4. da ne ubijaju svoju djecu — ni mušku iz straha od siromaštva, niti žensku iz straha od sramote; 5. da ne iznose laži koje sami izmišljaju svojim rukama i nogama, jer većina djela se čini njima, iako u tome mogu učestvovati i ostali dijelovi tijela (pa se spominju ruke i noge a misli se na samog čovjeka, tj. nemojte činiti nikakve potvore); 6. da ne budu neposlušni Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u onome što je dobro i ispravno. Ko od njih ostane vjeran obećanju i pridržava se toga, njegova nagrada će biti kod Allaha. A ko učini nešto od onoga što je spomenuto — osim širka — i bude kažnjen na ovom svijetu primjenom zakonske kazne, to će mu biti iskupljenje i grijeh će biti otklonjen. Onaj ko učini nešto od toga, a Allah ga sakrije, njegov slučaj se prepušta Allahu; ako želi, oprostit će mu, a ako želi, kaznit će ga. Na to su svi prisutni dali svoju prisegu.