الشرح

Allah Uzvišeni slao je poslanike s ciljem da se ostvari ispravno vjerovanje (tevhid). Najbolji među poslanicima, Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, trudio se i ulagao veliki napor na tom polju, zatvarajući sva vrata koja vode ka širku. Aiša, radijallahu 'anha, pazila je Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, dok je bio u stanju bolesti od koje je umro. Ona je bila prisutna kada ga je napustila njegova plemenita duša. Ona je spomenula da on nakon te bolesti nije ustao i da se pobojao da se njegov kabur ne pretvori u bogomolju kod koje će se klanjati i da to ne odvode u obožavanje nekoga mimo Allaha Uzvišenog. Tom prilikom kazao je: 'Allah je prokleo jevreje i kršćane, grobove svojih vjerovjesnika uzeli su za bogomolje.' On je dovio protiv njih, ili je pak ukazao da su oni već prokleti. Ovo je bilo pred kraj njegovog života i nije derogirano, upozorio je na njihove postupke, pa su ashabi, radijallahu 'anhum, znali o čemu on govori, te su ga ukopali unutar Aišine sobe. Od njih niti od prvih generacija nije preneseno da su oni ciljano odlazili na njegov kabur i ulazili tamo, te klanjali i kod njega dove činili. Tako je bilo, dok se sunnet nije zamijenio novotarijom i krenulo se s posebnim putovanjima na njegov kabur, a Allah je sačuvao Svoga Poslanika od onoga što je on prezirao da se čini kod njegovog kabura. Zaštitio ga je s tri jaka zastora, kroz koja ni jedan novotar ne može proći.