الشرح

Ovaj uzvišeni, Božiji zakon zakon počiva na principima tolerancije i lahkoće, na udovoljavanju čovjeku u dozvoljenim dobrima i zakonitim uživanjima, kao i na preziru onog što iscrpljuje, otežava i šteti čovjeku te mu uskraćuje ljepote ovoga svijeta. Zbog toga je grupu drugova Vjerovjesnika, s.a.v.s.,potakla ljubav za činjenjem dobra i želja da se u tome dokažu, da odu i pitaju o praksi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u tajnosti koju ne poznaju drugi ljudu, osim njegove žene. Međutim, kada su ih one o tome obavijestile, ocijenili su to nedovoljnim, a to je odraz njihove revnosti i spremnosti na činjenje dobrih djela. Stoga su rekli: "Gdje smo mi u odnosu na stepen Allahova Poslanika, s.a.v.s.! Njemu su oprošteni i prošli i budući grijesi!" Prema tome, po njihovom mišljenju, on nije više u potrebi da se posebno trudi čineći ibadet, tako da su neki odlučili da apstiniraju bračni život kako bi se sve vrijeme posvetili ibadetu, drugi su odlučili da ne jedu meso kako bi se odrekli dunjalučkog uživanja, dok su treći odlučili čitavu noć provoditi u dobrovoljnom klanjanju i ibadetu. Doprle su njihove riječi do Poslanika, koji je bogobojazniji, i koji se više Boga boji, i koji je sa više znanja od njih o situacijama i propisima. Održao je hutbu zahvalivši Uzvišenom Allahu, a zatim je uputio općeniti vaz savjetujući vjernike generalno, što je obično i radio. Poučio ih je da se svakom da njegovo pravo, da se Uzvišeni Allah obožava, ali da se koriste i ovosvjetska dozvoljena uživanja jer i on sam spava i klanja, posti i mrsi, i ženi se. A onaj ko ostavlja njegov sunnet, nije njegov sljedbenik, nego je odabrao put novotara.