فوائد الحديث

a) Spomenuta dova veoma je vrijedna i treba je učiti kao vid slijeđenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

b) Zabrana pretjerivanja, a onaj koji pretjeruje izložen je kazni.

c) Allah, dž.š., poznaje čovjeka bolje nego što čovjek poznaje samog sebe, pa je potrebno da povjeri i prepusti svoje stanje Allahu, jer može pogriješiti, a da toga nije ni svjestan.

d) Čovjek može biti odgovoran za svoje šale kao što je odgovoran i za ozbiljne stvari. Zato mora biti oprezan u svakome stanju, pa i kada se šali.

e) Ibn Hadžer el-Askalani kaže: "Nisam vidio da se u bilo kojoj od predaja spominje mjesto za upućivanje ove dove, iako se za jedan veći dio te dove prenosi da ju je (Poslanik) učio u noćnim namazima. Također se prenosi da je učio tu dovu na kraju namaza, a različite su predaje da li je to činio prije selama ili poslije njega."

f) Da li je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, činio greške pa je tražio oprost?

Postoji nekoliko tumačenja:

1. to je činio iz skromnosti i poniznosti,

2. smatrao je da je grijeh propustiti nešto što vodi ka savršenstvu ili izostaviti ono što je preče da se uradi,

3. misli se na ono što je učinjeno iz zaborava,

4. misli se na djela koja su bila prije poslanstva,

5. neki učenjaci smatraju da je traženje oprosta bilo oblik ibadeta, ne zbog potrebe za oprostom, već kao čin pokornosti Allahu,

6. također se navodi da je to bio način da poduči svoj ummet, kako ne bi bili sigurni u svoje stanje i kako bi nastavili tražiti oprost od Allaha.