Svakome onome ko posjeduje zlato i srebro, a u pogledu njih ne ispuni svoju obavezu, na Sudnjem danu će se pripremiti to zlato i srebro u vidu vatrene ploče

Svakome onome ko posjeduje zlato i srebro, a u pogledu njih ne ispuni svoju obavezu, na Sudnjem danu će se pripremiti to zlato i srebro u vidu vatrene ploče

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao: "Svakome onome ko posjeduje zlato i srebro, a u pogledu njih ne ispuni svoju obavezu, na Sudnjem danu će se pripremiti to zlato i srebro u vidu vatrene ploče koja će se usijati od vreline u džehennemskoj vatri, pa će se na njima pržiti njegov bok, njegovo čelo i njegova leđa. Kad god se ohlade, vratit će se u prijašnje stanje, u danu koji traje pedeset hiljada godina, sve dok se ne završi suđenje Božijim robovima i svako vidi svoj put ka Džennetu ili ka Džehennemu.”

[Vjerodostojan] [Muttefekun alejh]

الشرح

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio je vrste imetka i kaznu za one koji ne daju zekat na njih na Sudnjem danu. Među njima su: Prva vrsta imetka su zlato i srebro, kao i druga sredstva koja potpadaju pod istu kategoriju, uključujući novac i trgovačku robu. Na ovaj imetak obavezan je zekat, a ako se on ne plati, na Sudnjem danu zlato i srebro će biti istopljeni i pretočeni u ploče. Te ploče će biti zagrijane u vatri Džehennema, a vlasnik tog imetka će biti kažnjen tako što će mu se tim pločama pržiti bokovi, čelo i leđa. Kada se ploče ohlade, ponovo će biti zagrijane, i kazna će se nastaviti tokom cijelog Sudnjeg dana, koji će trajati pedeset hiljada godina, sve dok Allah ne presudi među stvorenjima i ne odredi da li će osoba biti među stanovnicima Dženneta ili Džehennema. Drugi slučaj odnosi se na vlasnika deva koji ne izdvaja zekat niti ispunjava prava koja deve imaju, kao što je omogućavanje siromašnima da dobiju njihovo mlijeko. Na Sudnjem danu te deve će biti dovedene, velike i debele, u najvećem broju u kojem su ikada bile. Vlasnik će biti položen na prostranu ravnicu, a deve će ga gaziti i gristi. Kada posljednja deva prođe preko njega, prva će se vratiti, i kazna će se ponavljati iznova. Ova patnja će trajati tokom cijelog Sudnjeg dana, koji traje pedeset hiljada godina, sve dok Allah ne presudi među stvorenjima i ne odredi da li će osoba biti među stanovnicima Dženneta ili Džehennema. Treći slučaj odnosi se na vlasnika krava i ovaca (ili koza) koji ne plaća propisani zekat na njih. Na Sudnjem danu te životinje će biti dovedene u svom najvećem broju, i nijedna neće nedostajati. Vlasnik će biti položen na prostranu ravnicu, a životinje će biti u svom najpotpunijem obliku, neće biti onih krivih rogova, niti onih bez rogova, niti onih polomljenih rogova, i u svom najpotpunijem obliku će ga bosti i gaziti. Kada posljednja životinja prođe preko njega, prva će se vratiti. I tako će se kazna nastaviti tokom cijelog Sudnjeg dana, koji traje pedeset hiljada godina, sve dok Allah ne presudi među stvorenjima i ne odredi hoće li osoba biti među stanovnicima Dženneta ili Džehennema. Četvrti slučaj odnosi se na vlasnika konja, a oni se dijele u tri kategorije: Prva kategorija su konji koji su vlasniku grijeh. To su konji koje je neko uzgajao radi pokazivanja, hvalisanja i vođenja rata protiv muslimana. Druga kategorija su konji koji vlasniku služe kao zastor/zaštita. To su konji koje je neko (između ostalog) uzgajao i radi džihada na Allahovom putu, i prema njima se lijepo ophodio, brinući se o njihovoj ishrani i ostalim potrebama, uključujući omogućavanje parenja njihovih pastuha. Treća kategorija su konji koji donose vlasniku nagradu. To su konji uzgajani za džihad na Allahovom putu i koji pasu na livadama. Sve što pojedu biće zabilježeno kao dobro djelo za vlasnika, čak i broj izmeta i urina tih konja. Svaka vrsta povoca koja se koristi za njihovo vezivanje, kao i svako trčanje i skakanje po uzvišenim predjelima, biće mu zabilježeno kao dobro djelo. Ako vlasnik naiđe na rijeku i konji se napiju vode, bit će mu zabilježeno dobrih djela koliko su gutljaja popili, čak i ako nije imao namjeru da ih napoji. Potom je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o magarcima, da li su oni poput konja? On je odgovorio da u vezi s magarcima nije objavljen poseban propis, osim sveobuhvatnog ajeta koji se odnosi na sve vrste djela, bila dobra ili loša: "Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjeće ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla – vidjeće ga."(Ez-Zelzele: 7-8.) Stoga, ko posjeduje magarce s dobrom namjerom, dobiće nagradu za to, dok će onaj ko to čini iz loših namjera snositi posljedice. Ovo se odnosi na sve vrste djela.

فوائد الحديث

a) Zekat je obaveza davati, a u velikoj je opasnosti onaj koji to odbija.

b) Osoba nije nevjernik ako odbija davati zekat iz lijenosti, ali je u velikoj opasnosti.

c) Čovjek će biti nagrađen za sve detalje koji se tiču činjenja pokornosti, ako namjerava osnovu tog djela, pa čak i ako ne namjerava te specifične detalje.

d) U imetku postoji pravo i mimo zekata.

e) Jedno od prava vezanih za deve jeste da se dozvoli mužnja za siromašne koji prisustvuju kod mjesta gdje deve piju vodu, kako bi to bilo lakše za muftačne nego da idu do kuća, a također je to bolje i lakše i za životinje. Ibn Battal je rekao: „Imetak ima dva prava:

- ono pravo koje je obaveza svima

- pravo koje obaveza svima. Mužnja (ovdje spomenuta) je jedno od prava koja su dio plemenitih manira.“

f) Jedno od obaveznih prava vezanih za deve, krave i ovce jeste davanje na posudbu njihovih mužjaka kada to neko zatraži za oplodnju ženki.

g) Šerijatski propisi o magarcima i svemu za što ne postoji izričit tekst, uključeni su u ajet: „Pa ko uradi koliko trun dobra – vidjet će ga, i ko uradi koliko trun zla – vidjet će ga.“

h) Ajet podstiče na činjenje dobra, pa makar ono bilo malo, i odvraća od činjenja zla, pa makar ono bilo neznatno.

التصنيفات

Vječni svijet, Obaveznost zekata i status onog ko ne daje zekat, Vakuf