الشرح

Ovaj hadis je naveo autor, da mu se Uzvišeni smiluje, u poglavlju potvrđivanja obaveze zekata i objašnjenje njegove vrijednosti: "Svakom posjedniku zlata i srebra, za koje ne odvoji zekat, na Sudnjem danu će se pripremiti to zlato i srebro u vidu ploče koje će se usijati od vreline u džehennemskoj vatri pa će se na njima pržiti njihove bočne strane, prednje i leđa. Kad god se ohlade vratit će se u prijašnje stanje, u danu koji traje 50 000 godina, sve dok se ne završi suđenje Božijim robovima i svako vidi svoj put ka Džennetu ili ka Džehennemu.” Što se tiče zlata i srebra obaveza je dati zekat na njih u svakom slučaju. Ako to vlasnik ne uradi, kazna mu je onako kako je naveo Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem. Zatim, ako vlasnik deva ne izdvoji zekat, kao što mu je obaveza na njih, i izostavi njihovu mužu u vrijeme kada dođu na mjesto napajanja, gdje se okupljaju potrebni, i izostavi napajanje njih tim mlijekom, "na Sudnjem danu će biti strovaljen naglavačke u nepreglednu pustaru, najprostraniju što može biti.” U verziji koju je zabilježio Muslim stoji: "e’azame ma kanet (najveća što može biti)" umjesto "evfere ma kanet (najprostranija što može biti na dunjaluku)", kao vid povećanja kazne zbog njenog mnoštva, snage i potpunosti u njenom stvaranju, tako da će zbog toga biti teža kod gaženja, a kad su u pitanju životinje koje imaju rogove, i na Sudnjem danu će imati rogove kako bi kazna će biti sprovedena rogovima. Riječi: "Kada preko njega prođe prva deva vraća se zadnja”, zamjenjene su u verziji Muslima ovim redosljedom: "kada preko njega prođe zadnja deva vraća se prva”, što znači da će kazna trajati 50 000 godina, sve dok se ne završi suđenje Božijim robovima i on vidi svoj put ka Džennetu ili ka Džehennemu.” Rečeno je:" Allahov Poslaniče, krave i ovce?" On kaza: "Svaki vlasnik krava i ovaca koji nije podijelio zekat na njih, na Sudnjem danu će biti strovaljen naglavačke u nepreglednu pustaru...”, što je rečeno za one koji ne izdvoje zekat krava i ovaca isto što je rečeno i za vlasnike deva koji ne podijele zekat. Rečeno je: "Allahov Poslaniče, a konji?" On kaza: "Konji su podijeljeni u tri kategorije: kategorija koja je čovjeku teret/grijeh, kategorija koja mu je zaklon/zaštita i ona za koju ima nagradu.” Znači, konji su razvrstani u tri vrste. Prvu vrstu objašnjava riječima: “Ona koja će mu biti teret/grijeh je ona koju čovjek sveže iz licemjerstva, ponosa i neprijateljstva prema muslimanima. Ta kategorija će mu biti teret/grijeh." Prema tome čovjek koji pripremi svoje konje licemjerno, ili radi oholjenja ili iz neprijateljstva prema muslimanima, to će mu biti grijeh na Sudnjem danu. Drugu vrstu pojasnio je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, riječima: “Što se tiče one koja će mu biti zaklon to je ona koju odredi za borbu na Božijem putu, a potom ne zaboravi Božiju obavezu na njena leđa i vratove. Ona će mu biti zaklon i zaštita." To znači da konji koje je čovjek pripremio za svoju potrebu koristeći se njihovim radom, mlijekom, nošenjem/jahanjem i iznajmljivanjem, da bi se spasio prošnje od ljudi, to je sve u granicama pokornosti Uzvišenom Allahu i traženje Njegovog zadovoljstva tako da će mu biti zaklonom, jer je prošnja od ljudi, dok čovjek ima dovoljno, zabranjena. Riječi: “A potom ne zaboravi Božiju obavezu na njena leđa i vratove”, tj., da ih jaše i na Božijem putu, i kod potrebe, ali da ih ne opterećuje preko njihovih mogućnosti, te da izvršava obaveze prema njima kako to priliči i da od njih otklanja štetu. Sve to spada u zaklon/zaštitu od siromaštva njihovih vlasnika. Treću vrstu spomenuo je riječima: “A kategorija za koju će imati nagradu to je ona koju odredi muslimanima na Allahovom putu koja je na pašnjaku ili u bašči. Šta god pojede od pašnjaka ili bašče, bit će mu upisano kao dobročinstvo. Svaki broj fuškije brojaće se kao vid dobročinstva kao i svako njihovo mokrenje, svako kidanje njihovog julara i trčanje biti će upisano kao dobročinstvo. Koliko je njihovih tragova i njihovih fuškija toliko je dobročinstava. Kada s njima vlasnik prođe pored rijeke pa se konji napiju iz nje bez da je on namjeravao da se napoje, Uzvišeni Allah će mu upisati dobročinstvo za svaki gutljaj.” Odnosno, spremio ih je za borbu na Allahovom putu, bilo da se lično on bori na konjima ili ih uvakufi za borbu protiv nevjernika. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao je: “Onaj ko opremi borca i on se borio.” Tako i ovaj čovjek koji opremi konje na Božijem putu, da bi Allahova riječ bila gornja, imaće nagradu i za travu koju taj konj jede, pa čak fuškija i mokrenje će biti uzrokom nagrade, a Uzvišeni nikoga nije oštetio i nepravdu mu nanio. Riječi: “Svako kidanje njihovog julara i trčanje biće upisano kao dobročinstvo, koliko je njihovih tragova i njihovih fuškija toliko je dobročinstava.” Dakle, čak ako se prekine jular, odnosno povodac kojim je prepet da pase na nekom mjestu, pa pobjegne na drugo mjesto, vlasnik će imati i za to dobročinstva i nagradu koliko bude tragova, njihove fuškije i mokraće. Riječi: “Kada s njima vlasnik prođe pored rijeke pa se konji napiju iz nje bez da je on namjeravao da se napoje, Uzvišeni Allah će mu upisati dobročinstvo za svaki gutljaj.” Ovo znači da će vlasnik biti nagrađen za njihovo pojenje sa rijeke ili iz sistema napajanja – pa makar i ne namjeravao da ih poji. Dakle, za sve što oni popiju ima nagradu makar ne namjeravao, zbog upotpunjenja ranijeg nijeta, a to je nijjet da ih je odredio za kategoriju onih na Božijem putu, tako da nije uvjet postojanja i stalnosti nijjeta kod svih aktivnosti, od početka do kraja, ali je uvjet da ne pokvari svoj nijjet izlaskom iz tog djela. Rečeno je: “Allahov Poslaniče a magarad?”, odnosno, šta je propis o njima. Da li je to propis domaćih životinja na koje se daje zekat ili su kao konji? On kaza: “O magarcima nije mi ništa objavljeno”, tj., nije mi objavljen tekst koji se odnosi specijalno na njih, “osim ovog jedinstvenog općenitog ajeta”, tj., općeniti tekst koji se odnosi na sve vidove dobra i dobročinstva: “Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjeće ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla – vidjeće ga.”, (Ez-Zelzele: 7-8.) Hadis je muttefekun ‘alejhi, a ovo je verzija Muslima. Ovaj ajet je općenit za sve vidove dobra i zla, jer ako vidi trun, a to je najbizarnija stvar pa za to bude nagrađen, prema tome sve što je iznad toga, onda, preče je i sigurnije da se nagrađuje, kao što Uzvišeni kaže: “Onoga dana kada svaki čovjek pred sobom nađe dobro djelo koje je uradio i hrđavo djelo koje je učinio – poželjeće da se između njih i njega nalazi udaljenost velika.”, (Ali I’mran: 30.)