الشرح

“Neki je beduin došao kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: ‘Poduči me riječima koje ću izgovarati’”, zatraživši na taj način da ga Poslanik poduči zikru koji će izgovarati u bilo kojem vremenu. Poslanik mu je rekao da izgovara: “Nema boga osim Allaha, Jedinog, koji nema sudruga!”, čime mu je stavio do znanja da prvo treba izgovoriti riječi tevhida, odnosno riječi kojima potvrđuje da je Allah jedini koji zaslužuje da bude obožavan; a riječima: “Allah je uistinu najveći”, ukazuje se da se Allahu potvrđuje da je iznad svega; “Allahu pripada neizmjerna hvala”, tj. Allahu se iskazuje neograničena zahvala; riječima: “slavljen neka je Allah, Gospodar svjetova”, ukazuje se na to da je Allah Gospodar svega stvorenog. Riječima: “nema moći niti snage osim moći i snage Allaha, Silnog i Mudrog”, ukazuje se na to da se sve odvija sa dozvolom Uzvišenog Allaha i u skladu sa Njegovom mudrošću. Nakon što mu je Poslanik rekao koji će zikr izgovarati, beduin je rekao: “Te riječi su za moga Gospodara”, želeći time reći da se tim riječima slavi i veliča Allah, pa je upitao za riječi kojima će upućivati dovu za sebe, a Poslanik mu je rekao da izgovara: “Allahu moj, oprosti mi”, tj. obriši moje grijehe; “smiluj mi se”, tj. podari mi uspjeh u činjenju djela pokornosti u svakom stanju; “i opskrbi me”, tj. podari mi dozvoljeni imetak, zdravlje i svako dobro.