إعدادات العرض
"Ne pripada nam onaj ko se udara po obrazima, cijepa odjeću i nariče kao u džahilijetu."
"Ne pripada nam onaj ko se udara po obrazima, cijepa odjeću i nariče kao u džahilijetu."
Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ne pripada nam onaj ko se udara po obrazima, cijepa odjeću i nariče kao u džahilijetu!"
[Vjerodostojan] [Muttefekun alejh]
الترجمة
العربية বাংলা English Español فارسی Français Bahasa Indonesia Русский Tagalog Türkçe اردو 中文 हिन्दी ئۇيغۇرچە Hausa Português Kurdî සිංහල Nederlands অসমীয়া Tiếng Việt Kiswahili ગુજરાતી پښتو አማርኛ ไทย Oromoo Românăالشرح
Allahovo je ono što uzme i ono što nam da, i u tome je potpuna mudrost i ispravno postupanje. Ko se tome suprotstavi, kao da se suprotstavlja Allahovoj odredbi, koja je korisna i mudra, i ona je osnova pravde i dobra. Zato je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao da onaj ko se ljuti i žalosti zbog Allahove odredbe, nije na njegovom, pohvalnom i poželjnom, putu (sunnetu), jer ga je takvo postupanje odvelo na put onih koji kada ih zadesi nekakva nedaća, budu razdražljivi i nerazumni, utoliko više jer su oni vezani za život na dunjaluku i ne žele da strpljenjem na iskušenju postignu nagradu kod Allaha i Njegovo zadovoljstvo. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nema ništa sa onima koji, zbog slabosti imana, ne mogu da podnesu nevolju, pa ih to odvede u ljutnju i suprotstavljanje srcem, riječima ili djelima. Oni tako oživljavaju džahilijetske običaje. Allahovi su štićenici oni koji se kada ih zadesi nekakva nedaća, predaju Allahovoj odredbi i kažu: "Doista smo mi Allahovi i Allahu ćemo se vratiti!" A njih čekaju oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravom putu. Stav ehli-sunneta je da musliman ne izlazi iz okvira islama samim činjenem grijeha, čak i ako čini veliki grijehi, kao što je bespravno ubistvo. Postoji mnogo šerijtskih tekstova čija vanjština ukazuje na to da musliman izlazi iz islama čineći neke velike grijehe, a jedan od tih tekstova jest i hadis o kojem govorimo. Najbolje tumačenje ovih dokaza jest, kako je rekao šejhul-islam Ibn Tejmijja, rahimehullah, da postoje dvije vrste imana: 1. iman koji sprečava ulazak u džehennem; 2. iman koji ne sprečava ulazak u džehennem, ali sprečava vječni boravak u njemu. Onaj ko upotpuni svoj iman i bude slijedio put Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, on je taj čiji iman sprečava njegov ulazak u džehennem. Ovaj islamski autoritet veli: "Svaka stvar ima svoje uvjete i zabrane, pa se nijedna stvar neće desiti sve dok se ne ispune njeni uvjeti i otklone njene smetnje. Primjer toga jest kazna koja slijedi nakon učinjenog djela: ona bi bila obavezna kada ne bi postojalo nešto što je sprečava, a najveća takva stvar je iman, koji sprečava vječni boravak u džehennemu."