إعدادات العرض
'Dobročinstvo je lijepo ponašanja, a grijeh je ono što se koleba u duši i ne želiš da to ljudi saznaju.'
'Dobročinstvo je lijepo ponašanja, a grijeh je ono što se koleba u duši i ne želiš da to ljudi saznaju.'
Prenosi se da je Nevas ibn Sem'an, radijallahu anhu, rekao: "Upitao sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, o dobročinstvu i grijehu, pa mi je rekao: 'Dobročinstvo je lijepo ponašanja, a grijeh je ono što se koleba u duši i ne želiš da to ljudi saznaju.'"
الترجمة
العربية বাংলা English Español فارسی Bahasa Indonesia Tagalog Türkçe اردو 中文 हिन्दी Français Hausa Kurdî Português සිංහල Русский Nederlands Tiếng Việt অসমীয়া ગુજરાતી Kiswahili پښتو മലയാളം नेपाली Magyar ქართული తెలుగు Македонски Svenska Moore Românăالشرح
Poslanik je upitan o dobročinstvu i grijehu, pa je to pojasnio kazavši da je najvažniji vid dobročinstva lijepo ponašanje. Prema Allahu se to iskazuje kroz bogobojaznost, a prema ljudima kroz održavanje veza, blagost, podnošenje uznemiravanja, kontrolu srdžbe, vedro lice, lijepe riječi poslušnost, činjenje dobrih djela, te i lijep suživot. Što se tiče grijeha, to je ono što izaziva nemir u duši poput sumnjivih stvari. To je ono o čemu se dvoumiš bez unutrašnjeg mira, a u srcu ti se javlja bojazan da je grijeh, te ne želiš da drugi to saznaju jer je to neprikladno u perspektivi čestitih ljudi. Duša po svojoj prirodi voli da se ljudi upoznaju s njenim dobrim djelima, a ako se već stidiš zbog nekih djela, to je znak da u njima nema dobra."فوائد الحديث
Podsticanje na lijepo ponašanje jer je ono jedan od najvećih vidova dobročinstva.
Istina i laž ne mogu biti nejasni kod vjernika. On prepoznaje istinu po svjetlu u svome srcu, a od laži se po svojoj prirodi udaljava.
Jedan od znakova grijeha je uznemirenost srca, te nelagoda da drugi saznaju za to.
Es-Sindi je rekao: "Ovo se odnosi na sumnjive stvari čiji propis može biti nejasan za određene ljude. Međutim, ono što je naređeno u šerijatu, bez dokaza koji ukazuju na suprotno, to spada u dobročinstvo, a ono što je zabranjeno, spada u grijeh. U takvim slučajevima nema potrebe ispitivati srce."
Oni kojima je hadis upućen su ljudi čiste prirode, a ne oni sa izopačenim srcima koja ne prepoznaju dobro niti odbacuju zlo. Takvi se povode isključivo za svojim strastima.
Et-Tibbi je kazao: "Termin dobročinstvo se različito definiše u hadisima. U određenim hadisima se navodi da je dobročinstvo ono uz šta se duša i srce smiruju, u drugim da je to vjerovanje, u trećim da je to ono što te približava Allahu, a u ovom hadisu dobročinstvo se identifikuje kao lijepo ponašanje. Ono uključuje podnošenje nevolja od strane drugih, sputavanje srdžbe, vedro lice, prijatan govor i slično tome."