Životopis i povijest
30- „Vjerovjesnici su upravljali Izraelićanima, i kad god bi umro jedan vjerovjesnik, nakon njega bi došao drugi. Međutim, poslije mene neće biti vjerovjesnika, ali će biti halife, i bit će ih mnogo.” “Pa šta nam naređuješ (u vezi s njima)?”, upitaše ashabi. “Održite zakletvu datu prvom, a potom svima sljedećima, i dajte im njihovo pravo, a Allah će njih pitati za ono što im je povjerio na čuvanje”, reče Poslanik.
66- Od El-Berraa, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: "Došao je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, neki čovjek naoružan, u panciru, i rekao: 'Allahov Poslaniče, da li da se borim ili da primim islam?' On mu reče: 'Primi islam, a zatim se bori!' On je primio islam, borio se, a zatim poginuo, na što je Allahov Poslanik rekao: 'Uradio je malo, a nagrađen je puno!'"
(Muttefekun alejh, a ovo je Buharijeva verzija)
88- Bio je (u džamiji) jedan panj na kome je stajao Vjerovjesnik, sallallabu alejhi ve sellem, i kada mu je postavljen minber čuli smo iz toga panja glas poput mučanja deva, sve dok nije Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, sišao i na njega stavio svoju ruku. U drugoj verziji stoji: “Kada je bio petak, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, sjeo je na taj minber koji mu je načinjen, pa je panj palme kod njega, na kome je on ranije držao govor, zaplakao da se skoro raspukne.” U drugoj verziji: “Panj je zaplakao poput djeteta, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je sišao, uzeo ga i prislonio uza se, a on poče jecati kao što jeca dijete kada se ušutkuje dok se ne umiri.” Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: “Plakao je zbog onog što je slušao od učenja zikra (Kur'ana, spominjanja Allaha).”
107- Jevreji su prakticirali da ženu, kad dobije menstruaciju, izbace iz kuće kako s njom u kući ne bi jeli, kontaktirali i miješali se. Neko je o tome upitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je Uzvišeni Allah objavio: "I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: ‘To je neprijatnost.’ Zato, ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju. A kad se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio. Allah, zaista, voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste." (el-Bekara, 222)
108- Od Ebu Bekree Nufej’a b. el-Harisa prenosi se da je Poslanik, sallalallahu alejhi ve sellem, kazao: „Vrijeme se zaokružilo (teče) kao onog dana kada je Allah stvorio nebesa i Zemlju. Godina se sastoji od dvanaest mjeseci, od kojih su četiri sveta; tri su jedan iza drugog: zulkade, zulhidže i muharem, a četvrti je redžep, koji dolazi između džumadel-uhraa i šabana. Koji je ovo mjesec?” “Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju”, rekoše. Kaže Ebu Bekra: “Zašutio je tako da smo pomislili kako će ga nazvati drugim imenom, a onda je rekao: 'Zar ovo nije zul-hidže?' 'Dakako', rekosmo. 'Koje je ovo mjesto (grad)?', upitao je. 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju', rekosmo. Zašutio je tako da smo pomislili kako će ga nazvati drugim imenom, a onda rekao: ‘Zar ovo nije poznato mjesto Meka?' 'Dakako', rekosmo. 'Koji je ovo dan?', upitao je. 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju', rekosmo. Zašutio je tako da smo pomislili kako će ga nazvati drugim imenom, a onda rekao: 'Zar ovo nije dan klanja kurbana?' 'Dakako', rekosmo. On tada reče: 'Doista su vaši životi i imeci i vaša čast vama zabranjeni (sveti), kao što vam je zabranjen (svet) ovaj vaš dan, u ovom vašem mjestu, u ovom vašem mjesecu. Srest ćete svoga Gospodara, pa će vas pitati o vašim djelima. Nemojte se poslije mene vratiti u nevjerstvo ubijajući jedni druge. Neka prisutni saopći odsutnome, možda će neko kome se ovo saopći biti razboritiji i bolje to shvatiti od onoga koji to čuje.' Zatim je kazao: 'Jesam li saopćio, jesam li saopćio?!' Kazali smo: 'Svakako.' A on reče: 'Allahu, budi svjedok ovome.'“
109- Prenosi se od Ibn Abbasa da je rekao: "Kada je bio dan Bitke na Bedru, Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, pogledao je u idolopoklonike kojih je bilo hiljadu, a njegovih ashaba samo tri stotine i devetnaest. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, okrenuo se tada prema kibli, ispružio svoje ruke i počeo skrušeno dozivati svoga Gospodara i moliti Ga: “Allahu, daj mi ono što si obećao. Allahu moj, ako ova skupina muslimana bude uništena, Tebe više neće imati ko obožavati na Zemlji!” Neprestano je molio i dozivao svoga Gospodara ispruženih ruku, okrenut prema kibli, toliko da mu je ogrtač spao s ramena. Prišao mu je Ebu Bekr, radijallahu 'anhu, uzeo njegov ogratač i stavio mu ga na ramena. Zagrlio ga je s leđa i rekao mu: “Allahov Poslaniče, dosta ti je obraćanja Gospodaru. On će ispuniti ono što ti je obećao.” Potom je Allah objavio ovaj ajet: “I kada ste od Gospodara svoga pomoć zatražili, On vam se odazvao: ‘Poslat ću vam u pomoć hiljadu meleka koji će jedni za drugima dolaziti.’ Pa ga je Allah pomogao s melekima.” Ebu Zumejl je rekao: “Kazivao mi je Ibn Abbas, radijallahu 'anhuma, i rekao: ‘Dok je jedan od muslimana tada pomno pratio jednog idolopoklonika, ispred sebe, čuo je udarac biča, a iznad sebe konjanika kako govori: ‘Napred Hajzume!’ Bacio je pogled na idolopoklonika kojeg je pratio i vidio ga kako pada na leđa. Kada je malo bolje pogledao, vidio je da mu je nos razbijen i lice presječeno kao udarcem biča. Sve je pozelenilo. Potom se ensarija uputio Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, i ispričao mu šta se desilo. Rekao je: ‘Istinu si rekao.’ To je rezultat pomoći s trećeg neba.’” Tada su pobili sedamdeset idolopoklonika i isto toliko zarobili. Ebu Zumejl nastavlja i kaže: “Ibn Abbas mi je potom rekao: ‘Kada su muslimani zarobili idolopoklonike, Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, obratio se Ebu Bekru i Omeru, i rekao: ‘Šta smatrate da treba uraditi s ovim zarobljenicima?’ Ebu Bekr je rekao: ‘Allahov Poslaniče, oni su sinovi amidža i rodbine. Smatram da bi od njih trebalo uzeti otkup kako bismo se osnažili protiv nevjernika. Možda ih Allah uputi, pa da prime islam.’ Potom je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, upitao: ‘Šta ti veliš, sine Hattabov’? Rekao je: ‘Ne tako mi Allaha, Allahov Poslaniče, ja se ne slažem sa onim što predlaže Ebu Bekr. Ja smatram da treba da nam omogućiš, pa da ih pobijemo. Treba da dozvoliš Aliji da ubije Akila. Da meni dozvoliš pa da ubijem tog i tog (svoga zeta). Oni su, zaista, kolovođe kufra.’ Međutim, Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, naginjao je onome što je rekao Ebu Bekr, a ne onome što je Omer rekao. Kada je osvanulo Omer je došao i zatekao Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i Ebu Bekra, kako sjede i plaču. Upitao je: ‘Allahov Poslaniče, reci zbog čega ti i tvoj drug plačete? Pa ako nešto bude za plača, plakat ću i ja, a ako ne, onda ću skupa sa vama plakati, zbog toga što i vi plačete.’ Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: ‘Plačem zbog prijedloga tvojih drugova da prihvate otkup. Pokazana mi je patnja idolopoklonika bliže od onoga stabla, a stablo je bilo blizu Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Potom je Allah objavio: ‘Nijednom vjerovjesniku nije dopušteno da drži sužnje dok ne izvojuje pobjedu na Zemlji...’, pa sve do ajeta: ‘Sada jedite ono što ste zaplijenili, kao dopušteno i lijepo’, pa im je Allah tako dozvolio ratni plijen.“ Bilježi Muslim.
111- "Bio sam prisutan kad je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao Bajram prije nego što je održao hutbu, i to bez ezana i ikameta. Zatim je, nakon što je klanjao bajram namaz, ustao naslanjajući se na Bilala, održao hutbu, naredio ljudima da budu bogobojazni, podstakao ih na pokornost, opomenuo ih, a zatim otišao ženama i uputio im nekoliko savjeta..."
155- Ebu Musa, radijallahu anhu, kazivao je: „Krenuli smo sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, u vojni pohod, a bilo nas je šesterica. Imali smo jednu devu na kojoj smo naizmjenično jahali, pa su nam ispucale noge. I moje noge su bile ispucale i nokti mi pootpadali. Omotavali smo noge raznim krpama, pa je ta bitka nazvana Zatur-rika (Bitka u krpama).“ Ebu Burda veli: “Ebu Musa je ovo ispričao, ali kasnije nije volio govoriti o tome, rekavši: ‘Nisam to radio da bih to spominjao’, kao da nije volio da otkriva nešto od svojih dobrih djela.“ (Muttefekun alejhi)
182- Od Aiše, r.a., prenosi se da je kazala: "Nakon što se Vjerovjesnik, s.a.v.s., vratio sa Hendeka, odložio oružje i istuširao, dođe mu Džibril, a.s., i kaza: 'Odložio si oružje! Tako mi Allaha, nismo ga odložili, pođi na njih!' Poslanik reče: 'Kuda da idem?' 'Tamo', reče Džibril, pokazujući na stranu gdje se nalazio Benu Kurejza. I Vjerovjesnik, s.a.v.s., pođe na njih." (Zabilježio ga je Buhari.)
185- Prenosi se da je Sa'd b. Ebi Vekkas, radijallahu 'anhu, kazao: "Omer je zatražio dozvolu da uđe kod Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, a kod njega (su bile) neke žene iz plemena Kurejš. Razgovarale su s njim i tražile od njega mnoge odgovore. Glasovi su im bili povišeni. Pošto je Omer zatražio dozvolu za ulazak, one su ustale i požurile da se pokriju. Potom mu je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, dozvolio (i on je ušao). Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nasmiješio se, a Omer reče: ‘Allahov Poslaniče, neka ti Allah uvijek da radost.’ ‘Začudio sam se ovima što su bile kod mene. Kad su čule tvoj glas, požurile su da se zastru.’ ‘Allahov Poslaniče, ti si bio preči da one osjete strahopoštovanje prema tebi.’, reče Omer, a potom uzviknu: ‘O, neprijateljice samih sebe, zar se bojite mene, a ne bojite se Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem?’ ‘Da, ti si grub za razliku od Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem.’ ‘Tako mi Onog u Čijoj je Ruci moja duša’ - reče Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem – ‘šejtan te nije nikada sreo, idući nekim putem, a da nije pošao mimo tvog puta.’” Bilježi Buhari.
186- Zejd b. Sabit Ensari, radijallahu 'anhu, jedan od onih koji su pisali Objavu, rekao je: "Ebu Bekr mi je poslao vijest o pogibiji učesnika u bici na Jemami. Kod njega je bio Omer, koji mu je došao i rekao: 'Ubijanje se rasplamsalo na dan Jemame, pa se bojim da hafizi ne izginu na drugim mjestima i da se tako ne izgubi dosta Kur'ana, osim ako ga sakupite. Ja smatram da bi bilo dobro da sakupiš Kur'an.' 'Kako da uradim nešto što nije uradio Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem?', reče Ebu Bekr, a on odgovori: 'To je, tako mi Allaha, dobro djelo!' 'Nije me prestao podsjećati na to sve dok mi Allah nije omilio da to uradim. Došao sam do spoznaje kakva je bila i Omerova.'” Zejd b. Sabit je govorio, a Omer je sjedio kod njega i nije pričao. “Ti si mlad i razuman”, reče mu Ebu Bekr, “mi ti vjerujemo, ti si pisao Objavu Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem. Traži Kur'an i sakupi ga!” “Tako mi Allaha”, kaže Zejd b. Sabit, “da mi je stavljeno u dužnost da prenesem jedno brdo, bilo bi mi lakše od zapovijedi koju mi je izdao - da sakupim Kur'an. Upitao sam: 'Kako ćete raditi nešto što nije uradio Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem?' 'Ovo je, tako mi Allaha, veliko dobro!', reče Ebu Bekr. Ja sam to pokušavao izbjeći sve dok Allah nije omilio i meni ono što je omilio Ebu Bekru i Omeru. Krenuo sam u sakupljanje Kur'ana s parčadi kože i tkanine, s kostiju plećki, s palminog lišća i iz pamćenja ljudi. Tako sam kod ensarije Huzejme našao dva ajeta iz sure Et-Tevba koja nisam našao ni kod koga drugog: 'Došao vam je Poslanik, jedan od vas; teško mu je što ćete na muke udariti ... ', do kraja ovog i sljedećeg ajeta. Listovi na kojima je sakupljen Kur'an bili su kod Ebu Bekra dok mu Allah nije dao smrt, zatim kod Omera dok i njemu Allah nije dao smrt, a potom kod Hafse, kćerke Omerove.'” Hadis bilježi Buhari.
193- Alija b. Ebu Talib, radijallahu anhu, gasulio je Resulullahovo, sallallahu alejhi ve sellem, tijelo, te je gledao hoće li uočiti na njemu promjenu koja se pojavi na tijelu umrlih ljudi, i nije je uočio, pa je kazao: “Draži si mi od oca, mirisao si za života, a mirišeš, evo, i nakon smrti!”
